Ivan Posavec
13
Veslanje zasigurno nije odredilo moj izbor zanimanja, ali je umnogome doprinelo da postanem to što jesam.
Ne mogu ni da zamislim kakav bi danas bio da se nisam bavio ovim sportom koji je, pored porodice, imao do-
minantan uƟcaj u odrastanju i formiranju moje ličnosƟ. Uopšte, bavljenje sportom od malena kod dece razvija
posvećenost, odgovornost i radne navike, a što je posebno važno i sistem vrednosƟ i jasno merljive i dosƟžne
ciljeve. Ipak, mislim da veslanje ima neke specifičnosƟ u odnosu na sve ostale sportove. Zbog posebnih vredno-
sƟ i kvaliteta ovaj sport je, uostalom, priznat svuda u svetu jer je postalo krajnje jasno da izuzetno povoljno uƟče
na razvoj mnogih vrlina kod osoba koji se njime bave. Veslanje izdvajaju mnoge stvari, a na prvom mestu je to
što je za uspeh u ovom sportu neophodno uložiƟ mnogo više truda. Takođe, neophodan je neverovatan nivo
koordinacije, Ɵmskog rada, koji se na prvi pogled ne vidi, i osećaj vere u ostale članove čamca u kojem se
vesla. Istovremeno nagrada za trud i ogroman napor u veslanju dolazi mnogo, mnogo kasnije. Celu zimu i
proleće radiš izuzetno naporno a rezultat toga imaš priliku da pokažeš na svega tri–čeƟri regate godišnje
od kojih je svetsko prvenstvo jedino takmičenje koje se pamƟ. Rezultat na planetarnom šampionatu Ɵ
gotovo definiše celu godinu tako da nemaš prostora ni za najmanju grešku. Tada je ispred tebe samo
štoperica koja je neumoljiva i na kraju tačno pokaže šta si i kako radio. U veslanju nema izgovora ili va-
đenja na sudijsku grešku i svaka trka tačno pokaže koliko vrediš. S Ɵm u vezi veslanje je odličan sport
jer te primorava da ispred sebe postaviš dugoročan, istovremeno i realan, cilj a dobro je što samo od
tebe i tvog zalaganja zavisi da li ćeš ga i dosegnuƟ. Kada naučiš da sve ostalo u životu radiš u skladu sa
Ɵm postulatom nema te prepreke ili cilja za koje nisi vičan da savladaš.
Pored Vuka Đunića jedini si naš član koji je studirao i diplomirao na jednom od najcenjenijih svet-
skih univerziteta. Kako je došlo do toga da upišeš Harvard?
Odrastao sam uz veslanje tako da su mi informacije o mogućnosƟ školovanja u
Americi preko ovog sporta bile dostupne vrlo rano. Imao sam tu sreću da treni-
ram u društvu Stojića, Višackog, Stegića, Smiljanića i ostalih vrhunskih vesla-
ča koji su u to vreme već završili ili studirali u Americi, a leƟ se vraćali u Sr-
biju na treninge. Bili su mi uzori u svakom smislu i jako su me moƟvisali i
podstakli da razmišljam u pravcu toga da posle srednje škole nastavim
školovanje u Americi. S druge strane i roditelji su oduvek insisƟrali
na školi i nebrojano puta sam morao zbog toga da balansiram iz-
među treninga i obrazovanja. Tako samuz “asistenciju“ roditelja
posle osnovne škole završio u jakoj Trećoj beogradskoj gim-
naziji iakomi je želja bila da, zbog veslanja, upišemSportsku
gimnaziju. S obzirom da mi je škola odlično išla, uostalom
bio sam učenik generacije u Trećoj beogradskoj gimna-
ziji, odlučio sam da ako već nastavljam obrazovanje u
Americi pokušam da apliciram za neki od najboljih
univerziteta. Poslao sam aplikacije na većinu univer-
ziteta iz Ivy lige, u kojoj je osam najelitnijih američ-
kih univerziteta – Brovn, Kolumbija, Korneli, Dart-
>>>