16
Revija Veslačkog kluba Partizan broj VI
gurno je da sam mogao mnogo više na rezultatskom planu, međutim, životni put me je odveo u nekom
drugom pravcu i nije bilo ni prostora ni vremena da se ozbiljnije posvetim treninzima, što je osnovni
preduslov za vrhunski rezultat. Žalim što nisam duže bio deo veslanja jer je to jedan fenomenalan način
života u kojem živiš sa timom i svakodnevno se boriš za određeni cilj. S druge strane presrećan sam što
je barem jedan od nas dvojice Ninkovića ostao u ovom sportu. Mlađi brat Ivan, koji mi je bio kormilar u
čamcu na dva svetska prvenstva i koji mi je, uz roditelje oca Milana i majke Slađane, bio najveća podrška
tokom čitave karijere, trener je u Partizanu. Koliko čujem od drugih ljudi izuzetno napreduje i na dobrom
je putu da postane vrhunski veslački stručnjak.
Koliko je veslanje uƟcalo na tvoj?
Veslanje i sport uopšte imali su presudnu ulogu, pored naravno ro-
ditelja, u mom razvoju. Izgradio sam pobednički mentalitet, svest o
tome da je za svaki uspeh moraš da uložiš ogroman rad i da nema
prečica. Takođe, veslanje mi je omogućilo vrhunsko obrazovanje,
a da nije bilo ovog sporta možda nikada ne bih upoznao ljubav
svog života.
Koliko praƟš srpsko veslanje i da li se ono promenio u odnosu na
period kada si Ɵ bio akƟvan?
I pre mog odlaska u Ameriku srpsko veslanje je bilo
na visokom nivou, a drago mi je da je i dalje tako.
Imamo mnogo vrhunskih veslača, a srećan sam
što većina njih potiče iz Partizana. Ono što se
svakako promenilo, čuo sam od brata Ivana,
jeste odnos prema podmlatku. U moje vre-
me dril je bio sastavni deo treninga, dok
sada, koliko čujem, treneri ne smeju ni da
podviknu.
Koja su najupečatljivija sećanja koja te
vezuju za Veslački klub ParƟzan iz perio-
da kada si trenirao u ovom klubu?
Ono što nikada neću zaboraviti jeste feno-
menalno drugarstvo i snažan osećaj pri-
padnosti klubu. Svi smo disali kao jedan
i bili okupljeni oko istog cilja. Uz to dobro
pamtim svaku svoju krizu kroz koju sam
prolazio. Bilo je mnogo situacija kada sam
hteo da odustanem i dignem ruke od svega,
ali jednostavno otac Milan i majka Slađana su
učinili sve da ne skrenem s veslačkog puta.
Nenad Ninkov
sa suprugom M